Priče o ljudima

Marko Kovač

Pustolovinama spajam ljubav prema prirodi i adrenalinu


“Gledaj, kad jednom kreneš, nema natrag”, kaže nam Marko Kovač dok opisuje kako je kajakom veslati po otvorenom moru usred veljače. “Imaš se priliku okrenuti deset minuta nakon što si krenuo. Nakon toga, jedina ti je opcija ići naprijed, biti strpljiv i nadati se da valovi neće biti baš dva metra”, zaključuje.

Na svojoj posljednjoj avanturi, 32-godišnji pustolov i putopisac Marko Kovač tijekom 41 zimskog dana u kajaku prešao je 1070 kilometara i obišao 32 svjetionika. Među njegovim su brojnim pustolovinama i pješačenje od Zagreba do Splita preko hrvatskih planina te veslanje do 47 naseljenih otoka u 47 dana.

Sve je počelo u višim razredima osnovne škole. “Imao sam jednog super profesora koji je klince iz škole vodio na izlete u Gorski kotar. Tamo bismo bili u pravoj divljini. Sjećam se da se uvijek pričalo o medvjedima i vukovima, zbog kojih bismo navečer išli u paru na WC. Baš sam tada razvio strahopoštovanje prema prirodi”, kaže.

Marko je poslije, vjerojatno i zbog tih iskustava, upisao studij geografije. Ono o čemu je učio na faksu, ljeti bi nadograđivao iskustvima vlastitih malih avantura. S kolegama bi istraživao brda i otoke, išao na duge višednevne pješačke ekspedicije i planinarenja. Na svoju prvu veliku pustolovinu Marko se zaputio na ljeto 2010. godine.

Godinu prije, također na ljeto, s frendom je pješačio Korčulom i zaključili su da bi bilo fora pokušati pješke doći od Zagreba do Splita, ali ne cestom, “jer bi to bilo dosadno”, nego kroz brda i planine. No, prije nego što su krenuli, kolega je ozlijedio koljeno, pa je Marko išao sam.

Kaže da mu je to bilo prekrasno iskustvo iako ne uvijek baš jednostavno. “Na Risnjaku bih sreo planinare, a oni bi me pitali: ‘A nisi vidio medvjeda?’ Tada bih krenuo u smjeru iz kojeg sam došao. Ali već sutra bih se zaputio u još veću divljinu. Ponekad te, pak, uhvate sitne paranoje. Mislim, nikada se nisam izgubio da baš nisam znao gdje sam. Ali, bilo je situacija da hodaš i znaš da bi u idućih nekoliko sati trebao stići do nekog raskrižja u šumi. Mrak se polako spušta, a tog raskrižja nema. I tad te pomalo počne hvatati panika”, priča.

Nakon faksa počeo je raditi kao vodič na rafting i kajak turama. Umjesto da se zatvori u učionicu ili ured, spojio je struku i sklonost pustolovinama. Njegov je posao fuzija struke i ljubavi prema otvorenom, geografije i želje da se fizički testira. U prirodi je i stalno okružen novim ljudima. Kako mu je posao vezan za more, tako su se i avanture premjestile na obalu. Ove je zime, u svojem vjerojatno najluđem pothvatu, za 41 dan prešao ukupno 1070 kilometara i obišao 32 svjetionika.

Kako kaže, odluku da se upusti u nešto takvo baš u veljači nije donio zbog nekog posebnog izazova. Naprosto, ljeti je zauzet jer radi, a kako je upravo kroz posao posebno zavolio morske avanture, zimu najčešće iskoristi za vlastite pustolovine. “Stignem se izguštati jedino izvan sezone. More je zimi, naravno, hladnije, nemirnije. Pratim prognozu i ako je vjetar snažan ili ako se sprema oluja, obavezno pričekam bolje vrijeme”, govori.

Katkad ipak mora riskirati, a pritom mu dobro dođe poznavanje geografije. “Ponekad moraš procijeniti. Imaš jedno poslijepodne da prijeđeš neki kanal. Znaš da najavljuju jugo i da će valovi biti metar i pol, ali jednako tako znaš da će, ako ne kreneš, sljedeća dva dana biti bura i još veći valovi, pa ćeš zaglaviti na nenaseljenom otoku. I onda kreneš i slaviš mikropobjede. Nije za takvu pustolovinu toliko bitna fizička koliko mentalna snaga”, objašnjava. Svoju sklonost pustolovinama, prirodi i ekstremnim sportovima Marko je spojio na putopisnom profilu na Instagramu “Putniklik”.

Pitamo ga zašto sve to radi. Marko nakratko zašuti, a onda odgovori: “Valjda zato što se može”.

Saznaj više

Podijelite