Priče o ljudima

Neven Vrbanić

Moje zmije, fotografija i dizajn


“Mislim da strah od zmija ljudima nije urođen. Klinci, na primjer, nemaju tu odbojnost kao njihovi roditelji”, kaže Neven Vrbanić, entuzijast i uzgajivač zmija, nakon nedavne izložbe na kojoj je pokazao neke od svojih najzanimljivijih primjeraka, među kojima su i najsmrtonosnije otrovnice na svijetu.

“Radeći izložbe, stoput sam vidio istu scenu - roditelji prolaze s djecom, klincima se oči rašire od znatiželje i mole starce da uđu, ali ih oni odvuku”, dodaje, kao da je riječ o ozbiljnoj nepravdi.

Radi se o naučenom strahu, ističe. Na primjer, njegov je sin skužio da možda nije baš potpuno uobičajeno da u kući ima desetke zmija tek kad ih je posjetila ekipa jedne televizije, pa su ga sljedeći dan frendovi iz razreda počeli ispitivati. Danas je u srednjim četrdesetima, a svoju prvu zmiju kući je donio kao sedmogodišnjak. S roditeljima je, prepričava, bio na slapovima Krke.

“Tamo su, sjećam se, bila tri tipa iz Italije koja su lovila zmije. Promatrao sam ih s distance. Jedan od njih me primijetio. U jednom me trenutku počeo dozivati na talijanskom. Nisam razumio što želi, ali sam mu prišao. Pokazao mi je da spojim dlanove. Spojio sam ih, a on mi je u ruke stavio bebu bjeloušku. Ponio sam je kući i čuvao u tegli za krastavce”, sjeća se Neven.

Nakon bjelouške, zmija koju je nabavio bila je Boa constrictor, koju je imao dok je poslije faksa radio kao fotograf u Las Vegasu. Osim fascinacije zmijama, Neven je kao tinejdžer bio zaluđen košarkom i uspio je dobiti stipendiju za studij na Havajima. “Na Havajima nema zmija, ali sam zato na faksu igrao protiv Granta Hilla, Pennyja Hardawaya i drugih NBA faca. Kad sam završio studij, otišao sam za jednom curom u Las Vegas. Tamo sam radio kao fotograf i imao svoju bou”, govori.

U Zagreb se vratio krajem devedesetih, odradio vojsku i započeo karijeru u marketinškim agencijama, u kojima je radio kao dizajner, fotograf i kreativni direktor. “U to je vrijeme u Zagrebu bio samo jedan Pet shop u kojem se mogla kupiti zmija i ja sam si u povratku kupio kraljevskog pitona, koji je dandanas živ. Tako je, zapravo, počelo”, govori.

Neven danas ima oko 140 zmija. Većinu čuva u dvije prostorije u svojem domu, u ukupno 35 kvadrata. S godinama je njegova zbirka postajala sve veća, a usporedo se razvijala i karijera u marketingu. Nakon što je napredovao do pozicije kreativnog direktora, Neven se odlučio osamostaliti. “Taj moj hobi polako je počeo privlačiti sve veću pozornost. Novinari su radili reportaže, a kako bih se pojavljivao u medijima, ljudi su sve više raspitivali mogu li doći pogledati zmije. Tako je i nastala ideja da zmije počnem izlagati”, priča Neven.

Prvu je izložbu zmija organizirao 2013. godine u Zagrebu, bila je vrlo uspješna i od tada izlaže svake godine. Usput vodi i stranicu posvećenu zmijama, koja je fuzija svojeg fotografskog zanata i najdražeg motiva, reptila.

“Na toj se stranici možda i najjasnije vidi da se percepcija zmija ipak pomalo mijenja. Ljudi imaju običaj, kad vide zmiju u svojem dvorištu, javiti mi se i pitati o kakvoj je vrsti riječ i je li otrovna. Kažem im koja je zmija na slici i upozorim ih da je nisu trebali ubiti ako su to učinili. Danas smo na 60 prema 40 posto u korist fotografija na kojima su žive. Valjda sam i ja malo pomogao u tome”, kaže.

Iako se, kaže, i dalje bavi dizajnom i fotografijom, veći dio svojeg vremena provodi baveći se hobijem koji je prerastao u posao. “I dalje radim za određene klijente, i dalje volim fotografiju, ali kada bi računao, mislim da bi ispalo da sam veći dio vremena posvećen zmijama. A nekad se to i preklapa”, kaže.

Saznaj više

Podijelite