Sadržaj omogućuje RTL

Dramske serije postale su omiljena moderna razbibriga.

Evo zašto ih toliko volimo

Milijun Hrvata u jednom je trenutku pratilo megapopularnu seriju "Tisuću i jedna noć", a na RTL uskoro dolazi nova dramska serija domaće produkcije koja će sigurno zaintrigirati publiku. Psiholog nam je otkrio zašto su velike šanse da ćemo pozorno pratiti "Pogrešnog čovjeka"

Sjećate li se što ste radili 2. studenog 2010. godine? Na taj se datum nije dogodilo ništa posebno važno, bio je to, po svemu sudeći, jedan potpuno običan zimski dan. Mogli ste te večeri raditi bilo što. Ipak, statistički postoji dobra šansa da ste je proveli gledajući televiziju.

Naime, te je večeri oko milijun ljudi iz cijele Hrvatske gledalo epizodu turske dramske serije "Tisuću i jedna noć" koja je pratila ljubavnu priču talentirane arhitektice i suvlasnika građevinske kompanije u kojoj je radila.

"Seriju smo počeli emitirati u kolovozu te godine i na početku su komentari bili sve samo ne pozitivni", kaže Nataša Roksandić, direktorica komunikacija i marketinga RTL-a Hrvatska. "Bila je to prva turska serija koja se emitirala u Hrvatskoj i nitko nije vjerovao da će biti uspješna. Za manje od mjesec dana Onur i Šeherezada postali su možda i najpopularniji ljubavni par u povijesti televizije u Hrvatskoj, a epizodu 2. studenoga gledalo je gotovo milijun ljudi", kaže.

Tisuću i jedna noć

Roksandić je na RTL-u posljednjih deset godina i radila je na svim većim projektima te televizije, od Svjetskog rukometnog prvenstva, regionalnih reality produkcija i svih dramskih serija u produkciji kuće, a trenutačno radi na produkcijski najambicioznijem RTL-ovu projektu, seriji "Pogrešan čovjek" koja će se uskoro početi prikazivati. Kako kaže, ta epizoda "Tisuću i jedne noći" ipak je posebna kad je riječ o gledanosti.

"To su brojke na razini najvećih sportskih događaja. Gledanost možemo usporediti s gledanošću utakmica nogometnih ili rukometnih reprezentacija", ističe.

Turske serije bile su ozbiljan fenomen na domaćem televizijskom prostoru, ali ludilo za televizijskim serijama nipošto nije specifično za Hrvatsku. Žanr se u posljednjih petnaestak godina prometnuo u jednu od najvažnijih sastavnica pop kulture. Streaming servisi ostvaruju rekordne profite, a gotovo svaki mjesec pojavljuju se nove, sve kompleksnije serije, zbog čega zapravo i ne čudi što se posljednje razdoblje često naziva – novo zlatno doba televizije.

Psiholog Igor Mikloušić kaže da serije zapravo volimo iz istog razloga zbog kojeg volimo i filmove i romane, iz istih razloga zbog kojeg su djela Shakespearea klasici te zbog kojih su grčke tragedije i mitologija i danas razumljivi i zanimljivi.

Pogrešan čovjek

"Pričanje priča o drugim ljudima, njihovim djelima i osjećajima, njihovim uspjesima i padovima, sretnim i tužnim trenucima praksa je stara koliko i sam jezik. Prema nekim istraživačima jezik je evoluirao upravo kako bismo mogli pričati takve priče. Pričanjem priča o drugim ljudima, njihovim osobinama i reakcijama na različite životne situacije mogli smo puno doznati o njima. Jesu li pouzdani, hoće li biti pošteni partneri, dobri roditelji ili prijatelji“, objašnjava.

Kako kaže, prepričavanjem takvih priča učili smo o prihvatljivim i neprihvatljivim ponašanjima u nekoj zajednici ili kulturi. "Sve te informacije bile su ključne za naše pretke koji su živjeli u malim, blisko povezanim, plemenskim skupinama gdje su naši životi i sudbine neraskidivo ovisili o drugim ljudima. Upravo zbog toga i danas, stotine tisuća godina kasnije, naša pop kultura i njezini proizvodi, poput dramskih serija, zadovoljavaju tu prastaru potrebu da doznajemo intimne informacije o drugima", dodaje.

No zašto se toliko snažno emocionalno vežemo za likove i njihove sudbine?

Roksandić kaže kako vjeruje da se ljudi poistovjećuju s likovima u dobrim serijama. "Nađemo sebe u nekim situacijama. Uglavnom se u dramskim ili humorističnim serijama te sapunicama možemo poistovjetiti s onime što se događa s nekim od likovima ili su nam situacije poznate, bile zabavne ili tužne. Na našem se tržištu pokazalo da što su situacije ili likovi životniji, to je serija uspješnija", kaže Roksandić.

Znanost, zapravo, potvrđuje nešto slično. Kada gledamo televizijske serije, svjesni smo da gledamo fikciju, ali to ne znači da su osjećaji koje razvijamo prema likovima fiktivni ili manje stvarni. Naš mozak sva iskustva, bez obzira na to gledamo li ih na televiziji, čitamo u knjizi ili gledamo uživo, pohranjuje na isti način. Kada gledamo televizijski program, aktiviraju se isti centri u mozgu kao i kada gledamo nešto stvarno. Gledajući život fiktivne osobe na televiziji za tu se osobu vežemo i iskreno nam je stalo do ishoda njezinih konflikata i životnih zapleta.

"Evoluirali smo da budemo zainteresirani za život ljudi koji nas okružuju, koji su dio našeg užeg plemenskog kruga. No nismo bili spremni na to da će se te životne drame odvijati virtualno na ekranu i da ljudi i njihove emocije koje gledamo i vidimo ispred sebe neće doista postojati. Na neki način, mozak nas zavarava da mislimo kako osobe koje gledamo na ekranu, o kojima toliko znamo te koje susrećemo i slušamo svaki dan moraju biti relevantne za naš život. Time one u nama izazivaju osjećaj emotivne povezanosti rezerviran inače samo za ljude koje intimno poznajemo", tumači Mikloušić.

Čak i ako likovi koje gledamo u seriji žive u potpuno drugačijim okolnostima od naših, i dalje se s njima možemo identificirati kroz tzv. wishfull identification. Na primjer, među milijun ljudi koji su navijali za Šeherezadu i Onura relativno je malo onih koji bi za sebe mogli reći da se mogu poistovjetiti s ulogom megatalentiranih arhitekata i vlasnika uspješnih građevinskih kompanija. Serije u kojima se prate životi bogatih ili uspješnih gledateljima omogućavaju da uđu u svijet u kojem bi možda željeli živjeti, dopušta im da maštaju.

Osim toga, fenomen gledanja serija ima i još jedno vrlo logično objašnjenje - gledanje serija jednostavno je ugodno. Kao i svaka ugodna aktivnost, gledanje serija potiče lučenje dopamina, spoja koji tijelu daje prirodnu, internu nagradu. Užitak koji osjećamo kada gledamo seriju potiče nas da to nastavimo raditi, da se vratimo pred male ekrane kada se emitira nova epizoda serije koja nam je donijela užitak ili, u slučaju streaming servisa, pritisnemo play i pogledamo još jednu epizodu. Dok gledamo, osjećamo ugodu, a mozak traži da taj osjećaj produljimo i tako zapravo nastaje jedna vrsta pseudoovisnosti.

Pogrešan čovjek

To objašnjava fenomen bingeanja, odnosno gledanja niza epizoda neke serije preko streaming servisa odjednom. Mikloušić kaže da je ta pojava, u svijetu naizgled sve kraće i površnije komunikacije u kojem su ozbiljnije analize društvenih problema ili složeniji dramski zapleti zamijenjeni tweetovima, statusima na Facebooku, zanimljiva anomalija.

"Dramske serije prepune kompleksnih likova i složenih međusobnih odnosa dostupne na streaming servisima neočekivano su postale iznimno popularne. Upravo u trenutku kad se činilo da se raspon pažnje prosječnog konzumenta televizije smanjuje, ljudska priroda pokazala je svoje pravo lice. Sve više ljudi 'binge watcha' serije provodeći sate pred ekranom zaokupljeni životima drugih ljudi pokazujući da je za nas televizija puno više od isprazne zabave te da žudimo biti uronjeni u kompleksne, pa makar i fikcionalne svjetove u kojima se možemo osjećati bliski i povezani s drugim ljudima", objašnjava Mikloušić.

Može li srce prepoznati istinu?
Nedjelja, 16. rujna - 21h

Saznajte više