Sadržaj omogućuje Heineken Hrvatska

KAKO PREŽIVJETI
PUBERTET?

Postoji li mogućnost da 18-mjesečno dijete shvati koliko si ugrožava život kada gura prstiće u utičnicu ako mu govorimo: „Ne to raditi!“ ili ga kaznimo svaki put kada pokuša? Ne, ne postoji. Ako upotrijebimo te metode, velika je vjerojatnost da će dijete ozbiljno nastradati.

Dijete u toj razvojnoj fazi uopće nije sposobno shvatiti naša upozorenja ili povezati kaznu s tim što gura prstiće na opasno mjesto. Ako imamo dijete koje privlače utičnice, jednostavno ih trebamo zatvoriti zaštitnim zatvaračima i riješen problem jer je to jedini učinkovit način da zaštitimo dijete od opasnosti.

No znači li to da ga trebamo zaštititi baš od svega u fazi dok je tako znatiželjno i zainteresirano? Ne, naravno da ne. Nekada ga moramo pustiti i da padne.

Većina roditelja to dobro zna. Kad je dijete maleno – osobito u slučaju prvorođenoga – manijakalno proučavaju literaturu o razvojnim fazama djeteta, uspoređuju njegov rast, težinu i razvoj s milijun tablica, razmjenjuju iskustva s ostalim roditeljima i dolaze pedijatru s popisom pitanja.

No kako dijete raste, roditelji postaju opušteniji. Dijete postaje samostalnije i upitnika je sve manje. Odnos je s djetetom lakši i jednostavniji. Literature je na policama sve manje, polako se s popisa omiljenih internetskih stranica brišu poveznice na one o razvojnim fazama. Neprimjetno se uljuljkujemo u jednostavniju svakodnevicu.

Sve dok nas jednoga dana potpuno ne izbace iz tračnica. Stigla je adolescencija.

Kao da sam opet na početku, osjećam se kao onoga dana kada sam došla iz rodilišta, spustila bebu na trosjed i pitala se: „A što ćemo sad?“ Govoriš si da su milijarde roditelja prevladale tu fazu i da u načelu sve uvijek završava dobro, ali opet si paraliziran od straha. Baš je takav osjećaj i sad, osim što je osjećaj nemoći stoput snažniji.

– majka jedne 14-godišnjakinje

Adolescencija je prema definiciji razdoblje prelaska iz dječje u odraslu dob. Sve definicije pak prema definiciji moraju zvučati tako „suho“, jednostavno i logično, ali u ovoj ništa nije jednostavno.

To je razdoblje u kojemu dijete treba razviti samopoštovanje, samopouzdanje, povjerenje i samostalnost. Treba izgraditi identitet, zaljubiti se i razviti zdrav odnos prema seksualnosti, prema tijelu, prema sebi i prema drugima. Iznimno je dakle važno da sve prođe u redu.

Istodobno je cijelo razdoblje popraćeno burnim spoznajama, pobunom, željom da budu samostalni, neovisni i svoji, a obično pritom roditelje sve više odguruju, a sve se više oslanjaju na vršnjake i prijatelje. Ruše sve unaprijed postignute dogovore, traže nova pravila koje roditelji ne razumiju, ne žele i ne smatraju ispravnim. Srljaju, svakim danom sve više.

Čini se kao kaos u kojemu sve može krenuti po zlu.

Doista smo, riječima naše majke, opet na početku. Vrijeme je da opet pronađemo literaturu, da dobro upoznamo sve nove razvojne faze našeg djeteta i da, barem na teorijskoj razini, saznamo što čeka i dijete i nas roditelje jer i adolescencija ima svoje faze i grube pravilnosti. I u tom razdoblju postoje „utičnice“ koje kao roditelji moramo zaštititi i padovi koje – ma koliko nam bilo teško – moramo dopustiti. Ali sada je sve znatno kompliciranije, bučnije, suptilnije, bez tablica i s više nijansi nego kada su imali 18 mjeseci.

RANA
ADOLESCENCIJA

Sve počinje, kažu stručnjaci, između 10. i 12. godine kod djevojčica i otprilike godinu kasnije kod dječaka. Najprije ćemo primijetiti da je počeo pubertet, odnosno tjelesno sazrijevanje u doba adolescencije. To je, kaže psihologinja i psihoterapeutkinja u Psihološkom centru TESA prof. Tanja Dejanović Šagadin, prva faza adolescencije ili rana adolescencija.

Početak adolescencije individualno dosta varira od djeteta do djeteta pa će nekima početi malo ranije, a nekima nešto kasnije. No upravo u tom razdoblju većini počinju rasti dlačice, djeca ubrzano rastu i dobivaju kilograme, djevojčicama počinju rasti grudi, bokovi im postaju obliji i dobivaju prvu menstruaciju. Dječacima glas počinje mutirati, dobiju na visini i masi, rastu im testisi i penis i javljaju se noćne polucije.

– prof. Dejanović Šagadin

Uz te nagle tjelesne promjene, koje ih same po sebi zbunjuju, djeca prolaze i ozbiljne promjene u kognitivnom i socijalno-emocionalnom razvoju. Počinje ih ozbiljno brinuti vlastiti izgled i je li to što im se događa normalno, postaju nesigurniji, ćudljivi i pokušavaju se prilagoditi. Mozak im radi sto na sat. Razvijaju kapacitete za apstraktno mišljenje, šire intelektualne interese, počinju zrelije moralno promišljati i važna im je samo sadašnjost jer je budućnost – predaleka.

“Djeca shvaćaju da njihovi roditelji nisu savršeni. Sve su skloniji propitivati njihove savjete i mišljenja i sve se više oslanjaju na vršnjake. Preispituju postavljene granice i pravila te ih pokušavaju maksimalno rastegnuti. Djevojčice ranije ulaze u pubertet i adolescenciju te je u ranoj fazi razlika između dječaka i djevojčica primjetna, a potom se gubi.” – zaključuje psihologinja.

TJELESNI RAZVOJ

KOGNITIVNI I SOCIJALNO-EMOTIVNI RAZVOJ

Za dječake i za djevojčice

  • 1
    Pojačana briga za vlastiti izgled
  • 2
    Rast seksualnih interesa
  • 3
    Shvaćanje da roditelji nisu savršeni
  • 4
    Jačanje utjecaja vršnjaka
  • 5
    Pobuna i želja za neovisnošću
  • 6
    Sukobljavanje s roditeljima
  • 7
    Ispitivanje granica i dosega pravila
  • 8
    Razvoj apstraktnoga mišljenja
  • 9
    Usmjerenost na sadašnjost
  • 10
    Dublje moralno promišljanje

TJELESNI RAZVOJ

KOGNITIVNI I SOCIJALNO-EMOTIVNI RAZVOJ

Za dječake i za djevojčice

SREDNJA
ADOLESCENCIJA

Slijedi faza srednje adolescencije, koja obično traje tijekom srednje škole od 14. do 18. godine i predstavlja najburnije razdoblje. To je razdoblje, objašnjava prof. Dejanović Šagadin, u kojemu je pubertet odnosno tjelesno sazrijevanje najvećim dijelom završeno, ali dijete sve snažnije odrasta u kognitivnom i socijalno-emocionalnom smislu. Dodatno se razvija apstraktno mišljenje, mladi su sve sposobniji za postavljanje ciljeva, moralna promišljanja i razmišljanja o smislu života.

Usmjereni su isključivo na sebe, pojačano se bave sobom, variraju između visokih očekivanja i nedovoljno razvijene slike o sebi. Privikavaju se na tjelesne promjene te se iznimno brinu jesu li normalni. Žele se još više odvojiti od roditelja, osjećaju snažniju potrebu za samostalnošću, oslanjaju se na prijatelje i prijateljstva su im iznimno važna. Popularnost postaje ključna i značajna jer je to i razdoblje snažnih zaljubljivanja, razvijanja osjećaja ljubavi i strasti te učenja o intimnosti.

– prof. Dejanović Šagadin

To je faza hirovitih promjena djetetova raspoloženja, inata i svađa s roditeljima te se roditelji s njom najčešće najteže nose, najteže nalaze granicu između ostavljanja prostora za osamostaljivanje i zadržavanja kontrole nad djetetovim životom, odnosno postavljanja sigurnosne mreže kojom će spriječiti moguće pogreške koje se poslije teško ispravljaju.

“Iznimno je važno da se roditelji razvijaju zajedno s djetetom, da održe odnos, razgovaraju i poštuju granice koje im dijete postavlja. Na početku djeci trebaju otvoreno pojasniti što im se događa i u tjelesnom i u kognitivnom i socijalno-emotivnom smislu, reći im o kakvim je promjenama riječ i naglasiti da su te promjene normalne i očekivane. Budući da se u tom razdoblju očekuje pad djetetova samopoštovanja i preispitivanje samoga sebe, roditelji će im ozbiljno pomoći budu li djetetu socijalno zrcalo: to znači da se neće libiti reći im što im se na njima sviđa te koje potencijale, dobre osobine i kvalitete imaju. Kritike pak treba upućivati umjereno i pažljivo.” – savjetuje psihologinja.

Roditelji trebaju biti svjesni da u isto vrijeme djeca preispituju i njih, njihove stavove, vrijednosti, znanja i sposobnosti.

“To roditeljima nije osobito ugodno, ali je iznimno važno i korisno za razvoj osobnog identiteta djeteta. Roditelj koji otvoreno razgovara, dopušta argumentiranu raspravu i uvažava razmišljanja i stavove djeteta pomoći će djetetu u tom procesu, što ponekad od nas iziskuje da držimo svoj ego pod kontrolom, da podnesemo da nismo idealni ili da naše dijete naše mišljenje smatra glupim i da to ne zamjeramo.” – kaže psihologinja.

Također je važno da roditelji poštuju potrebu za privatnošću djeteta te ne inzistiraju da dijete dijeli baš sve s roditeljima, ali da istodobno ostave „otvorena vrata“ da dijete može doći razgovarati i tražiti pomoć kada mu zatreba. Roditelji trebaju više slušati, a manje govoriti jer adolescenti žele mogućnost da izraze svoje osjećaje i ideje kako bi započeli preispitivanje obiteljskih vrijednosti i tradicije s ciljem traženja vlastitog identiteta. Psihologinja naglašava da je pritom potrebno mnogo strpljenja i ljubavi, ali upravo su ljubav, suosjećanje, strpljenje, pohvala, razumijevanje i razgovor najuspješniji alati pri odgoju adolescenata. O svemu treba raspravljati iskreno, a ne razgovarati „tek toliko“ jer dijete treba saslušati, a njegovi su argumenti ponekad ispravni i opravdani.

Korisno je dopustiti raspravu o kućnim pravilima i ugovoriti jasna pravila ponašanja i posljedice, pri čemu i adolescent treba biti uključen u njihovo osmišljavanje. Ako sudjeluju u tom procesu, lakše će pravila prihvatiti i poštovati.

– prof. Dejanović Šagadin

To nikako ne znači da roditelj u potpunosti treba otpustiti kočnice i kontrolu jer važno je zadržati izoštrenu cjelokupnu sliku, pratiti s kim se dijete druži, kakvu glazbu sluša i upoznati barem dio društva svoga djeteta te upoznati roditelje prijatelja.

Ipak, unatoč svim savjetima i pokušajima, stvari – najčešće u ovoj fazi – ponekad izbjegnu kontroli, prestaju biti „faza koju smo svi prošli“ i postaju problem koji treba rješavati ozbiljnije, najčešće uz stručnu pomoć jer neće proći sami od sebe. Neki su od tih znakova, ističe prof. Dejanović Šagadin, kada dijete previše vremena provodi samo i izolirano od obitelji i prijatelja, kada naglo i potpuno promijeni društvo ili prekida dugogodišnja prijateljstva, ozbiljno zapušta školske obaveze, naglo i često mijenja raspoloženja, odbija hranu, pati od nesanice ili prekomjerno spava, često laže, agresivno je, krade, zloupotrebljava sredstva ovisnosti, prijeti pokušajem samoubojstva ili je to već pokušalo.

Treba imati na umu da ti znakovi ne znače uvijek da je vaš adolescent u opasnosti. Pojedina takva ponašanja opažamo kod svih adolescenata i bez njih nema odrastanja, no ponekad se mogu pojaviti u tako intenzivnom obliku da zaista zabrinjavaju te je potrebna intervencija stručnjaka za mentalno zdravlje. U svakom je slučaju važno javiti se psihologu i potražiti stručnu pomoć.

– prof. Dejanović Šagadin

Za početak roditeljima može pomoći savjetovanje s psihologom da utvrde je li riječ samo o znaku adolescencije ili simptomu problema koji treba rješavati. Roditelji se svakim radnim danom od 10 do 22 sata mogu obratiti dežurnim psiholozima na Telefonu za psihološku pomoć Psihološkog centra TESA (01 48 28 888) ili poslati upit TESA-inim psiholozima e-poštom preko kontaktnoga obrasca na stranici projekta Za odgovorno odrastanje mladih.

Stručnjaci kažu da su dobar izbor i školski psiholog, psiholog u domu zdravlja ili obližnjoj bolnici. Ako je riječ o većim odstupanjima u ponašanju ili emocijama, potrebno je napraviti i pregled kod psihijatra da bi se utvrdilo jesu li čak potrebni lijekovi ili su dovoljni savjetodavni razgovori.

TJELESNI RAZVOJ

KOGNITIVNI I SOCIJALNO-EMOTIVNI RAZVOJ

Za dječake i za djevojčice

  • 1
    Privikavanje na tjelesni izgled i briga jesu li promjene koje doživljavaju normalne
  • 2
    Veći stupanj odvajanja od roditelja
  • 3
    Potreba za stvaranjem prijateljstva i snažno oslanjanje na prijatelje
  • 4
    Iznimno je važna popularnost
  • 5
    Zaljubljivanje i razvoj osjećaja strasti
  • 6
    Učenje o intimnosti
  • 7
    Promišljanje o smislu života

TJELESNI RAZVOJ

KOGNITIVNI I SOCIJALNO-EMOTIVNI RAZVOJ

Za dječake i za djevojčice

KASNA
ADOLESCENCIJA

Posljednja je faza kasna adolescencija, koja nastupa nakon punoljetnosti i najčešće traje od 19. do 21. godine. Djevojke i mladići u toj su fazi mnogo stabilniji i zreliji, imaju čvršći osjećaj vlastitog identiteta, pojačava im se briga za ostale, počinju dugoročno planirati i postupati u skladu s ciljevima, a ne trenutačnim željama, povećava im se stupanj samopoštovanja i samostalnosti, razvijaju ozbiljne bliske odnose, sposobni su za razvoj intimnosti, lakše nalaze zajednički jezik s roditeljima, iako su im vršnjački odnosi i dalje ključni.

Malo-pomalo prihvaćaju tradiciju i kulturne norme te polako shvaćaju da društvena pravila ipak – s razlogom postoje.

TJELESNI RAZVOJ

KOGNITIVNI I SOCIJALNO-EMOTIVNI RAZVOJ

Za mladiće i djevojke

  • 1
    Čvršći osjećaj vlastitog identiteta
  • 2
    Pojačava se emocionalna stabilnost
  • 3
    Jača samopoštovanje
  • 4
    Veća samostalnost
  • 5
    Ozbiljnije veze
  • 6
    Počinju prihvaćati tradiciju i kulturne norme
  • 7
    Mogu dugoročne ciljeve pretpostaviti trenutačnim željama
  • 8
    Okretanje prema budućnosti
  • 9
    Zrelost moralne prosudbe

TJELESNI RAZVOJ

KOGNITIVNI I SOCIJALNO-EMOTIVNI RAZVOJ

Za mladiće i za djevojke

Savjeti psihologa za roditelje

Što napraviti kada vaš tinejdžer ne dođe na vrijeme kući ili zapostavi obaveze?

NASTAVI

10 ponašanja koja zvone na uzbunu

Na što treba posebno obratiti pažnju kod adolescenata?

NASTAVI

Savjeti psihologa za roditelje

Što napraviti kada vaš tinejdžer ne dođe na vrijeme kući ili zapostavi obaveze?

NASTAVI
Dijete se nije u dogovoreno vrijeme vratilo kući. Trebam li ga kazniti?

Važno je ne ignorirati situaciju i u otvorenom razgovoru iskazati djetetu svoja očekivanja i razjasniti važnost pravila. Pritom nije nevažno je li to dijete napravilo prvi put, ima li 11 ili 17 godina te koliko su ozbiljno prekršena pravila. Nije ista situacija ako dijete kasni pola sata i pritom znamo gdje je ili ne dolazi kući satima nakon dogovorenog vremena bez javljanja. U prvoj situaciji možda nećemo učiniti ništa ili ćemo samo prstom pokazati na vrijeme, dok ćemo u drugoj ozbiljno razgovarati s djetetom, a možda uvesti i određene sankcije, posebno ako se kršenje dogovora ponavlja.

Dijete želi prespavati kod dečka ili cure. Trebam li to dopustiti?

Važno je sagledati cijelu situaciju i pošteno pružiti dati djetetu priliku da dodatno argumentira tako izraženu želju. Nije nevažno ima li naše dijete u tom trenutku 14 ili 17 godina, je li u vezi već neko vrijeme, poznaju li roditelji curu ili dečka kod kojih se želi prespavati i jesu li oboje upoznati sa zaštitom od spolnih bolesti. Nema univerzalnoga recepta, a roditelj treba procijeniti na temelju svih činjenica.

Ne želi se više baviti plivanjem kojim se bavi godinama i donedavno je u tom uživao. Trebam li poštovati njegovu želju ili je to samo faza te će kasnije žaliti zbog toga što je odustao?

Treba individualno procijeniti i shvatiti koji su mogući uzroci takve odluke. Možda je djetetu prenaporno i želi se baviti nečim drugim? Ako ne, dobro ga je pokušati u razgovoru navesti da dobro preispita svoju odluku. Ponekad je pak nužno pustiti dijete da snosi posljedice svojih izbora jer se na taj način uči odgovornosti i poštovanju dogovora.

Pročitaj više na savjetovalištu za roditelje

10 ponašanja koja zvone na uzbunu

Na što treba posebno obratiti pažnju kod adolescenata?

NASTAVI
  1. Ako adolescent previše vremena provodi sam i izoliran od obitelji i prijatelja.
  2. Ako naglo i potpuno promijeni društvo ili prekida dugogodišnja prijateljstva.
  3. Ako se naglo prestane baviti hobijima ili rekreativnim aktivnostima.
  4. Ako ozbiljno zapusti školske obveze.
  5. Ako naglo i često drastično mijenja raspoloženja.
  6. Ako odbija hranu.
  7. Ako se pojave nesanice ili prekomjerna količina sna.
  8. Ako često laže.
  9. Ako je agresivan prema drugim ljudima, krade i zloupotrebljava sredstva ovisnosti.
  10. Ako prijeti samoubojstvom ili pokušajem samoubojstva.
Pročitaj više na savjetovalištu za roditelje
Savjetovalište